Na skupu prikazani su i isječci iz dokumentarnog filma „Hrvati – teroristi ili borci za slobodu“ koji je nastajao 1976. i 1977. godine u švedskoj režiji, a koji prikazuju intervjue s istaknutim hrvatskim disidentima (Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Ivan Zvonimir Čičak i Dražen Budiša). 

Prikazan je i isječak inscenirane obuke hrvatskih gerilaca, snimljene za potrebe filma kao simbol otpora jugoslavenskoj opresiji, što je kasnije poslužilo kao dokaz navodne terorističke djelatnosti hrvatskih emigranata s Bušićem na čelu i kao opravdanje za konačnu odluku o Bruninom smaknuću. Okupljeni su imali prigodu čuti i Brunin kratki televizijski istup u kojem prepričava epizodu iz svoga zatvorskog života. 

Rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ prof. dr. sc. Ivica Lučić u svojem je obraćanju povezao važnost povijesnog sjećanja s odgovornošću obrazovnih institucija u prenošenju vrijednosti na mlađe generacije.

„Mlade ljude moramo učiti ne samo kako će graditi domovinu nego i zašto će je graditi, odnosno koje su vrijednosti na kojima se ona temelji. Jedna od tih vrijednosti svakako je sadržana u imenu i ukupnom djelu Brune Bušića”, poručio je rektor Lučić.

Govoreći o istraživačkom radu u sklopu projekta „Temelji hrvatske samostalnosti”, naglasio je važnost sustavnog istraživanja povijesnih tema koje dosad nisu bile dovoljno zastupljene u hrvatskoj historiografiji.

„Započeli smo projekt s namjerom da na poseban način istražimo teme koje dotad nisu bile obrađene u našoj historiografiji”, istaknuo je Lučić, dodajući kako je suradnja s partnerskim institucijama i prikupljanje povijesne dokumentacije omogućila stvaranje vrijedne osnove za daljnje istraživanje života i djelovanja Brune Bušića.

Posebno se osvrnuo na važnost prikupljene dokumentacije i doprinos obitelji Brune Bušića te brojnih suradnika koji su pomogli u istraživanju i očuvanju njegove ostavštine. Istaknuo je kako prikupljena građa omogućuje temeljitiju povijesnu analizu i valorizaciju njegova djelovanja. S osobitim se poštivanjem osvrnuo na doprinos nedavno preminule Julienne Bušić koja je odigrala jednu od ključnih uloga u idejnom razvoju projekta, prikupljanju građe i okupljanju mreže suradnika.

Rektor je dodao zahvalu svima koji su ustupili arhivsku građu: Generalnom konzulatu RH u Chicagu i generalnoj konzulici Sanji Laković, kao i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova na pomoći, Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu na čelu s fra Nikolom Pašalićem kustosom Hrvatske franjevačke kustodije Scete obitelji u Chicagu, profesoru Vinku Grubišiću iz Kanade, gospođi Mariji Arapović, udovici emigranta i Bruninog prijatelja Rudolfa Arapovića. 

„Sada imamo dovoljno građe da možemo doista na pravi način valorizirati, istražiti i opisati život i rad Brune Bušića”, rekao je rektor Lučić.

Osvrnuvši se na širi povijesni kontekst hrvatske borbe za samostalnost, rektor Lučić podsjetio je kako se doprinos pojedinaca koji su djelovali prije Domovinskog rata ne smije zanemariti.
„Nikako ne smijemo zaboraviti da su se neki ljudi i prije Domovinskog rata borili, žrtvovali, stradavali, umirali i ginuli za Hrvatsku. Toga moramo biti svjesni i to ne smijemo nikada zaboraviti”, zaključio je rektor Lučić.

Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Miroslav Akmadža podsjetio je na povezanost Brune Bušića s Institutom, u kojem je nekoć radio, te se osvrnuo na njegovu političku i intelektualnu ulogu u hrvatskoj emigraciji.

„Meni je velika čast što se ovaj skup održava upravo ovdje, jer je Hrvatski institut za povijest nekada bio radno mjesto Brune Bušića”, istaknuo je Akmadža, podsjetivši na povijesnu povezanost Bušića i Franje Tuđmana te na njihova promišljanja o stvaranju hrvatske države.

Govoreći o političkom djelovanju Brune Bušića u emigraciji, Akmadža je naglasio njegovu sposobnost povezivanja hrvatskih iseljenika oko zajedničkog cilja.

„Bruno Bušić bio je intelektualac i promišljen političar među onima koji su vjerovali u samostalnu hrvatsku državu”, poručio je Akmadža, istaknuvši kako smatra da će buduća povijesna istraživanja dodatno rasvijetliti njegovu ulogu i značaj. Osvrćući se na buduće aktivnosti Hrvatskog instituta za povijest, naglasio je da je održani skup tek početak daljnjeg rada na istraživanju ove teme.

Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva dr. sc. Dinko Čutura otvarajući skup u Hrvatskom državnom arhivu, ukazao je na važnost arhivske građe za proučavanje hrvatske povijesti i očuvanje dokumentacije o političkoj emigraciji.

„Hrvatski državni arhiv mjesto je gdje se čuva sve gradivo važno za hrvatsku povijest, a tako i ovo gradivo vezano uz našu emigraciju i naše intelektualce koji su se borili za hrvatsku državu”, istaknuo je ravnatelj Čutura.

Govoreći o Bruni Bušiću, naglasio je njegov intelektualni značaj i ulogu u političkom djelovanju hrvatske emigracije.

„Ovo je danas skup o jednom takvom dobrom čovjeku koji je ubijen. O jednom takvom dobrom čovjeku koji je bio izuzetan intelektualac”, poručio je Čutura.

Osvrnuo se i na važnost daljnjeg istraživanja Bušićeva života i djelovanja, istaknuvši kako arhivska građa pruža temelj za bolje razumijevanje povijesnih okolnosti i djelovanja hrvatskih intelektualaca u emigraciji.

Ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar dr. sc. Željko Holjevac usmjerio je pozornost na povijesne okolnosti Bušićeva djelovanja, od hrvatskog proljeća do političke emigracije te na važnost istraživanja prošlosti za razumijevanje sadašnjosti.

„Naša zadaća nije samo čuvati sjećanje na prošlost, nego je i kroz nju razumjeti sadašnjost. Proučavanje djelovanja Brune Bušića omogućuje nam bolje razumijevanje političkih procesa, uloge pojedinaca i okolnosti koje su utjecale na oblikovanje hrvatske povijesti”, poručio je Holjevac, izrazivši nadu da će skup potaknuti daljnja istraživanja i razmjenu znanja o temeljima hrvatske samostalnosti.

Poseban dio programa bio je posvećen osobnim sjećanjima na Brunu Bušića, a svoja su svjedočanstva podijelili Ivanka Madunić Kuzmanović, Ljerka Mintas Hodak, Dražen Budiša i prof. dr. sc. Mate Ljubičić.

Ivanka Madunić Kuzmanović prisjetila se Bušića iz školskih dana, kada je u jesen 1959. godine došao u VIII. c razred Prve gimnazije u Splitu. Opisala ga je kao visokog i mršavog mladića, ozbiljna lica, čiji su pogled i držanje odavali inteligenciju, ali i ponos i tugaljivost. Prisjetila se i kako je sjedio u posljednjoj klupi do zida, izdvajajući se svojim izgledom i osobnošću već u mladosti.

Prof. dr. sc. Mate Ljubičić govorio je o dugogodišnjem poznanstvu s Bušićem, koje je započelo 1969. godine u zagrebačkoj kavani Corso, te o njihovim susretima tijekom rada u Hrvatskom tjedniku 1971. godine. Osvrnuo se na događaje koji su prethodili Bušićevu uhićenju nakon sloma Hrvatskog proljeća i njegovu odlasku u političku emigraciju 1975. godine, kao i na njihovu kasniju komunikaciju i razmjenu knjiga i informacija iz Hrvatske.

Posebno je istaknuo Bušićevo poštovanje prema dr. Franji Tuđmanu i uvjerenje u njegovu ulogu u stvaranju samostalne hrvatske države, prisjetivši se njegovih riječi: „Ako se pruži prilika, jedina osoba koja će stvoriti slobodnu hrvatsku državu to je dr. Franjo Tuđman!”

Svoja osobna sjećanja na Brunu Bušića podijelio je i Dražen Budiša, prisjetivši se njihova poznanstva iz vremena Hrvatskog proljeća, zajedničkih susreta u studentskom pokretu i iskustva političkog progona. Govorio je o Bušićevu uhićenju u prosincu 1971. godine, njihovu susretu u zatvoru te njegovoj ustrajnosti u političkom djelovanju unatoč pritiscima i nemogućnosti zaposlenja nakon izlaska iz zatvora.

Prisjećajući se Bušićeva političkog promišljanja, Budiša je posebno izdvojio načela koja su obilježila njegovu političku ostavštinu: nacionalno pomirenje i hrvatsko jedinstvo, povezanost domovine i iseljeništva te oslanjanje na vlastite snage. Istaknuo je kako su te ideje bile povezane s ostvarivanjem hrvatskih nacionalnih ciljeva i stvaranjem samostalne države.

Posebno je izdvojio i anegdotu iz njihova druženja, kada su nakon nogometne utakmice prolazili pokraj zgrade koja je poslije postala Dom Hrvatske vojske. Na pitanje što bi se u njoj trebalo nalaziti u budućoj hrvatskoj državi, Bušić je odgovorio: „Ovdje će biti stožer Hrvatske vojske.” Ta je uspomena, zaključio je Budiša, ostala upečatljiv podsjetnik na Bušićeve predodžbe o budućnosti Hrvatske.

U nastavku znanstvenog skupa održana su četiri panela posvećena različitim aspektima života, političkog djelovanja i povijesne ostavštine Brune Bušića.

Prvi panel, „Djelovanje u Hrvatskoj i Hrvatsko proljeće“, otvorio je raspravu o Bušićevu djelovanju u Hrvatskoj, a moderirao ga je Ivan Pepić. Izlaganja su održali Sanja Knežević, Tomislav Jonjić, Josip Mihaljević, Domagoj Knežević i Ivica Lučić. Raspravljalo se o Bušićevu književnom i publicističkom radu, djelovanju u Tajnoj organizaciji hrvatske inteligencije, radu u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske, političkom suđenju nakon sloma Hrvatskog proljeća te odnosu i suradnji Brune Bušića i Franje Tuđmana.

„Politička emigracija i mreže suradnje“ bila je tema drugog panela, koji je vodio Josip Mihaljević, uz sudjelovanje Ivana Hrstića, Lucije Zadro, Ivana Tepeša, Tomislava Karduma i Wollfyja Krašića. U izlaganjima su analizirane mreže hrvatske političke emigracije, Bušićeva korespondencija, odjek njegova djelovanja u emigrantskim glasilima te ideje hrvatske slobode koje su oblikovale političko djelovanje hrvatskih emigranata.

Treći panel, „Nadzor i ubojstvo Brune Bušića“, pod moderatorskim vodstvom Ivana Hrstića, okupio je Nenada Bukvića, Luku Kneza i Božu Vukušića. Sudionici su se bavili praćenjem Brune Bušića od strane bivše Službe državne sigurnosti, povijesnom rekonstrukcijom njegova ubojstva te pitanjima povezanima sa sudskom istragom, pridonoseći rasvjetljavanju okolnosti jednog od značajnih događaja u povijesti hrvatske političke emigracije.

Završni panel, „Političke ideje i historiografska recepcija“, moderirao je Domagoj Knežević, a o Bušićevoj političkoj misli i njegovu mjestu u hrvatskoj historiografiji govorili su Tomislav Ražnjević, Ivan Pepić i Ivan Bubalo. Time je zaokružen program koji je obuhvatio različite dimenzije Bušićeva života i djelovanja, od političkog angažmana u Hrvatskoj do emigrantskih aktivnosti i njegove zastupljenosti u historiografskim istraživanjima.

Održani znanstveni skup ukazao je na važnost sustavnog istraživanja života i djelovanja Brune Bušića te njegova mjesta u hrvatskoj povijesti. Kroz znanstvene radove, povijesne izvore i osobna svjedočanstva sudionici su rasvijetlili različite aspekte njegova političkog djelovanja, intelektualnog rada i uloge u hrvatskoj političkoj emigraciji. Ovakvi znanstveni skupovi omogućavaju da se na adekvatan i sveobuhvatan način istražuje hrvatska povijest i čuva nasljeđe svih onih koji su hrabrim i neumornim djelovanjem utirali put hrvatskoj neovisnosti, među kojima posebno mjesto pripada i prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.  

Skup je ujedno potvrdio važnost suradnje znanstvenih i baštinskih institucija u istraživanju tema povezanih s hrvatskom samostalnošću te očuvanju povijesne građe za buduće generacije. U sklopu projekta „Temelji hrvatske samostalnosti“ nastavit će se istraživanje nedovoljno obrađenih tema hrvatske povijesti, s ciljem produbljivanja znanstvenih spoznaja i boljeg razumijevanja povijesnih procesa koji su prethodili stvaranju samostalne hrvatske države. 

JAVNI POZIV

Organizatori ovim putem upućuju i javni poziv svim prijateljima, poznanicima i suradnicima Bruna Bušića koji imaju osobne uvide u njegov rad, a koji zbog organizacijskih i vremenskih ograničenja nisu mogli biti izravno uključeni u pripremu samoga skupa. Posebno pozivamo sve koji posjeduju pisma, dokumente i ostale arhivske materijale povezane s Bušićem da svoja sjećanja i dokumentaciju dostave javljanjem na e-mail adresu: temelji.hrvatske.samostalnosti@sois-ft.hr

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor: HVU/ D. Volarić